P: Dakle Rabodiga, možeš li nam reći odakle dolaziš?

O: Hello! Dolazim iz Španjolske, rođena sam u Zaragozi i živjela sam u Valenciji, gdje sam studirala umjetnost na Akademiji. Imam 25 godina i ne crtam toliko dugo na zidovima. Dolazim iz svijeta tradcionalne umjetnosti, slika na platnima, ilustracija, itd…

P: Trenutno živiš u Londonu, da li je prilagodba na novu okolinu bila teška?

O: Ne, ne, volim putovanja, život u drugim zemljama, upoznavati nove kulture i nove ljude. Već sam živjela dvije godine u Italiji, a u London sam željela doći već neko vrijeme.

P: Možeš li usporediti španjolsku i englesku scenu?

O: Pa, puno je drugačija. U Španjolskoj ima mnogo više graffita, i iako je policija i vlast donijela teže zakonske kazne, svaki tjedan se može crtati na ulicama i postoje mjesta na koja možeš ići bez straha od policije i vlasti i ima mnogo više vandalizma, tagova u svakoj uličici, i obični ljudi više vole graffite nego u Londonu. Ovdje je sve pod kontrolom, svugdje su kamere, policija na svakom uglu i susjedi zovu policiju ako te vide da crtaš…mislim da upravo zbog toga ljudi ovdje više rade stencile, jer im to omogućava da naprave svoj piece jako brzo…Pravi graffiti su rijeđi nego u Španjoslkoj. Možeš ih vidjeti svugdje, ali ne toliko mnogo i postoje mjesta gdje policija dopušta writerima da crtaju i upravo zbog toga piecevi ne traju duže od jednog tjedna, jer svi tamo crtaju vikendom…Ali mislim da je situacija mnogo kompliciranija nego iz moje točke gledišta, postoji mnogo različitih stvari između obe scene.

P: Uglavnom radiš karaktere, planiraš li raditi stil u bližoj budućnosti?

O: Ne preferiram karaktere…stvar je što sam jako loša u stilu…hahaha, ozbiljno, voljela bih kad bih znala raditi dobra slova, ali sve što uspijevam je obična kaligrafija. Jednog dana bih voljela pokušati napisati svoje ime, vježbam, skiciram slova, ali mislim da ću nastaviti s onim što trenutno radim, to je trenutno jedino s čim se osijećam ugodno dok crtam.

P: Budući da si žensko, imaš li neki posebni tretman kod muških kolega writera?

O: Naravno…Postoje dvije verzije. Ili te tretiraju bolje, ili te tretiraju gore. Nekad je teško, jer ponekad moraš dokazati da si dovoljno dobra ili čak bolja od njih da bi te poštovali, a onda opet, u drugu ruku, mnogo njih te tretira bolje nego nekog drugog writera, ljubaznije i bolje, što je ponekad dobro Ali uglavnom se osijećam jednako kao i ostali, bez obzira da li sam žensko ili muško, dijelim jednaku strast kao i svi ostali i svi smo jednaki.

P: Što radiš kada ne crtaš (imaš li neki hobi)?

O: Volim mnogo stvari, to je moj problem, trebala bih se više fokusirati na određene stvari. Volim glazbu i prije sam pjevala, ali je to jako teško i požrtvovno, pušač sam i crtam sa otvrovnim proizvodima!! Zato samo nespretno drndam po gitari. Volim fotografiju i to trenutno studiram u Londonu, volim more, plivanje, sportove, snowboarding…

P: Kako, zapravo, izgleda tvoj jedan radni dan?

O: Ne znam…onako kako se osijećam? Ali da budem iskrena, otkad živim u Londonu, uspijela sam samo 5 ili 6 puta crtati na ulici, i iz nekog razloga postajem sve gora i gora…

P: Jesi li ikada bila u Hrvatskoj?

O: Nikada prije, i čula sam mnogo lijepih stvari o Hrvatskoj, tako da ne mogu dočekati da dođem, ali mislim da neću razumijeti ni riječi! Nadam se da će vrijeme biti dobro, sigurna sam da ću u svibnju imati ionako dovoljno lošeg vremena.

P: Što očekuješ od “xSTatic09″ festivala?

O: Mnogo zabave, mnogo crtanja, muzike i smijeha. Jako sam sretna što ću imati priliku crtati sa svim dečkima koji će tamo crtati, to me zaista čini jako sretnom, vidjeti kako crtaju ljudi kojima se divim i oduševljena sam što ću crtati s njima, što ćemo se svi zajedno provesti, što će biti zabavno, dobro iskustvo i stvaranje novih prijatelja… Vrlo sam polaskana što ću podijeliti to iskustvo sa writerima koji crtaju ono što volim i koje oduvijek cijenim.

P: Što mi možemo očekivati od tebe na “xSTatic09″ festivalu?

O: Umjetnost od pristojne djevojke u prljavoj odjeći sa velikim smješkom!!! hahahaha

Linkovi:

www.myspace.com/rabodiga